O svjetlovodnoj mreži
Nepokretna pristupna širokopojasna mreža sljedeće generacija, ili NGA mreža (engl. Next Generation Access), naziv je za suvremenu komunikacijsku mrežu izgrađenu od svjetlovodnih niti i kabela. Svjetlovodna mreža je vrsta NGA mreže u kojoj su svjetlovodne niti i kabeli položeni do krajnjih korisnika. Svjetlovodna mreža omogućava brzi pristup internetu za sve korisnike spojene na mrežu, s brzinama od nekoliko stotina megabita po sekundi (Mbit/s), pa do nekoliko gigabita po sekundi (Gbit/s) i više.
Kapacitete svjetlovodne mreže za svakog korisnika spojenog na mrežu moguće je povećavati kako rastu komunikacijske potrebe korisnika, bez potrebe za zamjenom ili nadogradnjom svjetlovodnih niti i kabela. Tako će u bliskoj budućnosti svjetlovodne mreže podržavati brzine od nekoliko gigabita po sekundi (Gbit/s) po svakom korisniku, a kasnije i brzine reda veličine terabita po sekundi (Tbit/s).
Svjetlovodna mreža ispunjava suvremene komunikacijske potrebe svakog korisnika. Brzi pristup internetu, video pozivi i sastanci, dijeljenje velikih količina podataka, praćenje televizijskih i video sadržaja – glavne su usluge koje se mogu pružati preko svjetlovodnih mreža bez ograničenja. Svjetlovodne niti tanke su staklene niti promjera nekoliko stotina mikrometara (100 µm), što odgovara promjeru jedne vlasi ljudske kose. Svjetlovodne mreže nisu vezane na stare telefonske mreže bazirane na metalnim (bakrenim) vodičima, koje se još uvijek široko koriste zbog nedostatka kvalitetnije komunikacijske infrastrukture. Telefonske mreže izvorno su bile namijenjene samo za prijenos govora u analognom obliku. Naknadno su u takve mreže dodane funkcionalnosti koje omogućuju digitalni prijenos podataka, što odgovara različitim vrstama tzv. DSL tehnologija (najraširenije su ADSL i VDSL). Kako to često biva kad se naknadno uvode dodatne funkcionalnosti koje izvorno nisu bile predviđene, DSL tehnologije imaju različita ograničenja. Značajno ograničenje vezano je uz najveću brzinu prijenosa podataka koja se može ostvariti i koja je kod DSL tehnologija uobičajeno reda veličine od nekoliko desetaka Mbit/s, a samo iznimno više od 100 Mbit/s. Osim toga, najveća brzina prijenosa smanjuje se s povećanjem udaljenosti od telefonske centrale – u pravilu na udaljenostima većim od 500 m od telefonske centrale nisu ostvarive brzine veće od 30 Mbit/s. Za razliku od telefonskih mreža, svjetlovodne mreže izvorno su predviđene za prijenos podataka u digitalnom obliku. Najveće brzine svjetlovodnih mreža ograničene su samo vrstom opreme koja je postavljena na krajeve svjetlovodnih niti i ne smanjuju se s povećanjem udaljenosti od glavnog čvora svjetlovodne mreže. S obzirom da je uobičajena međusobna udaljenost glavnih čvorova svjetlovodne mreže reda veličine nekoliko desetaka kilometara, svi korisnici spojeni na svjetlovodnu mrežu unutar radijusa od nekoliko desetaka kilometara od glavnog čvora mogu ostvariti jednake najveće brzine prijenosa podataka.
Za razliku od mobilnih mreža druge, treće i četvrte generacije (2G/3G/4G), kao i mobilnih mreža pete generacije (5G), svjetlovodne mreže ne proizvode nikakva elektromagnetska polja (zračenje) u okolnom prostoru. Podaci se kroz svjetlovodne mreže prenose kroz zatvoreni sustav svjetlovodnih niti (kabela) pomoću svjetlosnih zraka, i izvan tog sustava ne postoji nikakvo elektromagnetsko polje koje bi bilo posljedica rada svjetlovodne mreže. Osim toga, prijenos unutar svjetlovodnih niti (kabela) pomoću svjetlosnih zraka odvija se u vidljivom dijelu spektra, različitom u odnosu na radijske frekvencije koje se koriste kod mobilnih mreža.
Kapacitete svjetlovodne mreže za svakog korisnika spojenog na mrežu moguće je povećavati kako rastu komunikacijske potrebe korisnika, bez potrebe za zamjenom ili nadogradnjom svjetlovodnih niti i kabela. Tako će u bliskoj budućnosti svjetlovodne mreže podržavati brzine od nekoliko gigabita po sekundi (Gbit/s) po svakom korisniku, a kasnije i brzine reda veličine terabita po sekundi (Tbit/s).
Svjetlovodna mreža ispunjava suvremene komunikacijske potrebe svakog korisnika. Brzi pristup internetu, video pozivi i sastanci, dijeljenje velikih količina podataka, praćenje televizijskih i video sadržaja – glavne su usluge koje se mogu pružati preko svjetlovodnih mreža bez ograničenja. Svjetlovodne niti tanke su staklene niti promjera nekoliko stotina mikrometara (100 µm), što odgovara promjeru jedne vlasi ljudske kose. Svjetlovodne mreže nisu vezane na stare telefonske mreže bazirane na metalnim (bakrenim) vodičima, koje se još uvijek široko koriste zbog nedostatka kvalitetnije komunikacijske infrastrukture. Telefonske mreže izvorno su bile namijenjene samo za prijenos govora u analognom obliku. Naknadno su u takve mreže dodane funkcionalnosti koje omogućuju digitalni prijenos podataka, što odgovara različitim vrstama tzv. DSL tehnologija (najraširenije su ADSL i VDSL). Kako to često biva kad se naknadno uvode dodatne funkcionalnosti koje izvorno nisu bile predviđene, DSL tehnologije imaju različita ograničenja. Značajno ograničenje vezano je uz najveću brzinu prijenosa podataka koja se može ostvariti i koja je kod DSL tehnologija uobičajeno reda veličine od nekoliko desetaka Mbit/s, a samo iznimno više od 100 Mbit/s. Osim toga, najveća brzina prijenosa smanjuje se s povećanjem udaljenosti od telefonske centrale – u pravilu na udaljenostima većim od 500 m od telefonske centrale nisu ostvarive brzine veće od 30 Mbit/s. Za razliku od telefonskih mreža, svjetlovodne mreže izvorno su predviđene za prijenos podataka u digitalnom obliku. Najveće brzine svjetlovodnih mreža ograničene su samo vrstom opreme koja je postavljena na krajeve svjetlovodnih niti i ne smanjuju se s povećanjem udaljenosti od glavnog čvora svjetlovodne mreže. S obzirom da je uobičajena međusobna udaljenost glavnih čvorova svjetlovodne mreže reda veličine nekoliko desetaka kilometara, svi korisnici spojeni na svjetlovodnu mrežu unutar radijusa od nekoliko desetaka kilometara od glavnog čvora mogu ostvariti jednake najveće brzine prijenosa podataka.
Za razliku od mobilnih mreža druge, treće i četvrte generacije (2G/3G/4G), kao i mobilnih mreža pete generacije (5G), svjetlovodne mreže ne proizvode nikakva elektromagnetska polja (zračenje) u okolnom prostoru. Podaci se kroz svjetlovodne mreže prenose kroz zatvoreni sustav svjetlovodnih niti (kabela) pomoću svjetlosnih zraka, i izvan tog sustava ne postoji nikakvo elektromagnetsko polje koje bi bilo posljedica rada svjetlovodne mreže. Osim toga, prijenos unutar svjetlovodnih niti (kabela) pomoću svjetlosnih zraka odvija se u vidljivom dijelu spektra, različitom u odnosu na radijske frekvencije koje se koriste kod mobilnih mreža.